Krajem 1670. godine, poznati osmanski putopisac Evliya Čelebi prolazio je kroz teritoriju današnje Makedonije, ostavljajući vrijedne zapise o mjestima koja je posjetio i narodima koji su tamo živjeli. Njegovi živopisni opisi omogućavaju nam da napravimo most između prošlosti i sadašnjosti, da uporedimo stare svjedočanstva sa današnjim realnostima.

Poseban utisak na Čelebije ostavila je Struga, grad na obali Ohridskog jezera, koji je tada bio jedno od glavnih naselja u regionu. Pored Ohrida, sa njegovom jedinstvenom tvrđavom, i susjednog Pogradeca, Struga se ubrajala među ključna naseljena mjesta.

U srcu Struge, na rijeci Drim, uzdizao se drveni most sa dvanaest lukova, dug oko pedeset metara. Upravo na njemu nalazila se rezidencija lokalnog age, koju je čuvalo četrdeset i pet naoružanih stražara. Danas, Drim ostaje centralno mjesto u gradu, ali više nema zgrada nad njegovim vodama – samo mostovi koji omogućavaju lako kretanje. Okolina rijeke služi kao idealno mjesto za pauzu uz kafu u hladu drveća ili osvježenje u bistrim vodama, a uskoro se očekuje izgradnja novog drvenog mosta koji će obogatiti ovaj ambijent.

U prošlosti, Struga je bila domaćin godišnjem vašaru koji je trajao deset dana i noći, okupljajući oko 40-50 hiljada ljudi. Više od hiljadu tezgi i prodavnica od platna bile su prepune trgovaca i kupaca, stvarajući neviđenu gužvu. Današnja čaršija sve više gubi svoje tradicionalne zanate. Nekada su u njoj dominirali kovači, sedlari, lončari i drugi majstori, ali ova arhitektonska ljepota polako se zamjenjuje savremenim zgradama. Neki od starih objekata još uvijek su sačuvali svoje prepoznatljive bondruk konstrukcije, koje gradu daju poseban umjetnički pečat.

Struga je oduvijek bila povezana sa ribolovom, jednom od glavnih ekonomskih grana u prošlosti. Impresivan je bio prizor dvadeset i pet čunova, osvijetljenih bakljama, koji su noću vukli svoje mreže, dok je ulov završavao u rukama lokalnog emina. Soljena riba iz Struge potom se prodavala širom Rumelije, postajući prepoznatljiv izvozni proizvod.

Čelebi u svojim zapisima prenosi i lokalnu legendu o jegulji – prema vjerovanju, ona je davala ogromnu snagu onome ko bi je pojeo. Smatralo se da se čak i glavobolja može izliječiti jeguljom, ako joj se stavi so na glavu i postavi na bolno mjesto. Ime antičkog grada Enhalon, koje znači jegulja, samo potvrđuje dugu tradiciju povezanu s ovom ribom.