Svaki dan govorimo o lijepom – o Labuništu kao mjestu kulture, tradicije, gostoprimstva. Ali nekako, u ogledalu stvarnosti, sve češće se pojavljuju pukotine. Ne od vremena, već od kamenja. Kamenje bačeno rukama onih koji treba da grade budućnost – mladih.

Novo postavljeno sferno ogledalo, postavljeno radi sigurnosti svih, nije dugo izdržalo. Brzo je postalo meta. Ne od nevremena, već zbog nekulture.

Kada dijete baci kamen, ne treba da se slomi samo ogledalo – mora se slomiti i tišina. Tišina roditelja koji šuti, nastavnika koji je prepušten samom sebi, komšije koji ne želi „da se miješa“. A u međuvremenu, miješaju se kamenje, ulice, grafiti i komadi bijesnog djetinjstva.

Svaka pukotina na tom ogledalu nije slučajna – ona je simbol. Simbol koliko smo daleko od vrijednosti koje propovijedamo. I da, možda to ogledalo ne govori, ali mi moramo. Da razgovaramo sa djecom, sa roditeljima, sa samim sobom. Zato, prije nego što poleti sljedeći kamen, zapitaj se:

„Šta vidim u tom ogledalu?“
Ako vidiš budućnost – stani.
Ako vidiš bijes – razgovaraj.
Ako vidiš prazninu – počni da gradiš.

Jer ogledalo je više od komada metala i stakla. To je odraz nas. A Labunište zaslužuje da gleda ljepšu sliku.

Muaz Demišoski je napisao o incidentu:

"Lomljenje signalnih ogledala, uništavanje parkova, zidova sa besmislenim grafitima, to nisu samo “dječje šale”. To je svjestan čin nepoštovanja truda drugih, društva i budućnosti. Neko je uloži novac, vrijeme, trud – za sigurnost svih. A neko drugi, bez trunke poštovanja, jednim kamenom ruši sve to.

Problem nije samo u djeci. Problem je u odsustvu dozvoljenih granica kod djece, u vaspitanju, na primjer. Kada odrasli šute, kada roditelji zaborave svoju ulogu, kada škole nemaju podršku, onda raste nemirna generacija koja ne zna šta je red, a još manje šta je sram."

Rahim Islamoski je o sličnom incidentu prije nekoliko godina rekao:

"Isti dan kada je ovo sferno ogledalo postavljeno, palo je u nezahvalnu opsadu naših mladih junaka. Junaci! Dok god ima slovo „a“ u „Junaci“, situacija nije alarmantna, ali ako nestane „a“, tada iz "Junaci" postaje... 😃

Nije da nismo znali šta čekaju ova ogledala, nije da nismo znali koliko će kamenja jesti za večeru, nego smo znali da nemaju usta da to kažu. 😃 Dragi moji junaci, kada bacate kamenje, ne pogađate ogledalo, pogađate sebe, jer to ogledalo je vaše.

Dragi moji junaci, kada lomiš ogledalo, zapravo lomiš sliku o sebi. Prije nego što baciš kamen, pogledaj lice u ogledalu i zapitaj se, zaslužuje li to lice u ogledalu takav kamen. Ako je tvoj odgovor "DA", onda bacaj i ne misli, problem je drugi."