Jedna od lijepih navika koje se generacijama njeguje među Labunistima je ziyaret – posjeta bolesnima.

Kada se čuje da je neko obolio, a posebno ako je riječ o teškoj bolesti, rijetko ko ostaje ravnodušan. Srodnici, prijatelji, komšije i poznanici idu da ga posjete i požele mu brzo ozdravljenje.

Ranije je ova tradicija bila još istaknutija. Stari kažu da kada se kroz selo začulo da je neko obolio, nije se gledalo da li je porodica, rođak, komšija ili samo stari prijatelj i poznanik. Odlazilo se na posjetu. Nekada je doslovno cijelo selo prolazilo kroz dom bolesnog samo da mu pokaže da nije sam i da mu poželi zdravlje.

I danas kod nas ostao je izraz:

„Džişmişala!“

Riječ koju su naši stari koristili kada su posjećivali bolesnog, a potiče od turskog „Geçmiş olsun“ – što znači: „nek prođe“, „sa prolazom da je“, „brzo da ozdraviš“.

U vrijeme kada život postaje sve brži, a ljudi sve zauzetiji, vrijedi da sačuvamo upravo ovakve navike naših starijih.

Da ne zaboravimo bolesnog. Da ga posjetimo, da mu poželimo zdravlje i da mu pokažemo da nije sam.

I to je jedna od lijepih osobina po kojima su se Labunisti oduvijek prepoznavali.