Tradicionalna radnička praksa među starim stanovnicima Labuništa ima duboke i daleke korijene. Još od vremena koje se pamti i prenosi, među stanovnicima Labuništa bilo je onih koji su odlazili daleko od svojih domova i porodica u potrazi za poslom i boljim životom.

To je bilo mnogo prije sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je radnička emigracija u Labuništu naglo porasla i veliki broj mještana otišao je raditi u Njemačku ili u različite krajeve tadašnje Jugoslavije. Posebno se mnogo njih nastanilo u Sloveniji, koja je vremenom postala jedna od najznačajnijih destinacija za radnike iz Labuništa.

Međutim, radnički putevi su postojali i mnogo ranije. Stari su pričali o Labuništanima koji su išli raditi u Beograd i Vlašku — na teritoriju današnje Rumunije — a spominjali su se i pojedinci čija ih je potraga za zaradom odvela čak do Anadolije i Persije, na prostore današnje Turske i Irana.

Gdje god da su išli, jedna stvar je bila dobro poznata: radnički dinar je bio težak dinar. Iza njega je stajao mukotrpan rad, odricanje, usamljenost i dugi dani provedeni daleko od rodnog doma.

Posebno su teške bile rastanke. Roditelji su ispraćali svoje sinove, djeca bi ostajala bez očeva, a supružnici bi mjesecima, ponekad i duže, živjeli odvojeno. Dok je život kod kuće tekao u iščekivanju – kada će stići pismo, kada će doći vijest i, najviše od svega, kada će se radnik ponovo vratiti svojoj porodici.

Ali briga roditelja nije bila samo da li su njihova djeca zdrava i sigurna u tuđini. Još više su se brinuli da ne krenu pogrešnim putem, da ne pohlepe za većom zaradom te da, daleko od porodice i rodnog mjesta, ne zaborave ko su i iz kakvog doma potiču.

Zato je pri rastanku roditeljski amanet bio gotovo uvijek isti: da ne zaborave one koje ostavljaju kod kuće – roditelje, supruge i djecu; da ne zaborave zašto odlaze i za koga se trude; i da nikada ne dopuste da ih tuđina i novac udalje od onoga što su ponijeli iz svog doma.

I danas svjedočimo da su mnogi od onih koji su poslušali ovaj roditeljski savjet, koji su se čuvali loših puteva i nisu dozvolili da ih zarada udalji od vrijednosti koje su ponijeli iz svog doma, s vremenom napredovali i stvorili miran i dostojanstven život. Njihova časna zarada donijela im je dobro ne samo njima nego i njihovim porodicama, ostavljajući za sobom trag rada, reda, poštovanja i berićeta.

Ali iznad svih savjeta, jedan se izdvajao kao najveći amanet: da se čuvaju od nečasne zarade.

Stari su dobro znali da nema pravog aira u onome što je stečeno na nedozvoljen i nečasan način. Jer nije najvažnije koliko čovjek donese kući, nego kako je zaradio i sa kakvom savješću je unio u svoj dom.

Zato bi im pri rastanku često govorili:

"Sine, neka je i manje, samo berićetno da je."

U toj kratkoj rečenici sabrana je cijela jedna životna filozofija: bolje malo, ali časno i sa mirom u duši, nego mnogo bez aira, bez spokoja i bez berićeta.

Vrijeme se promijenilo, radnički putevi su postali lakši, a daljine kraće. Ali čovjek je i danas pred istom kušnjom – hoće li izabrati više po svaku cijenu ili manje, ali časno i sa čistom savješću.

Stari Labuništani možda nisu imali velike škole, ali su imali školu života. Znali su da nije sve mjerljivo samo po tome koliko novca čovjek donese kući, nego i po tome kako je zaradio, što je od sebe sačuvao i kakav se vratio svojoj porodici.

Zato njihova izreka:

"Sine, neka je i manje, samo berićetno da je"

nije bila samo savjet o zaradi. To je bio amanet za život – da čovjek ne izgubi samog sebe trčeći za više, da ne proda obraz za novac i da ne unese u svoj dom nešto u čemu nema aira i berićeta.

Neka je manje — ali neka je časno, neka je sa hajrom i neka je berićetno.

Ovaj savjet starih Labunišana neka ostane amanet i za sve buduće generacije koje će napuštati svoj rodni kraj u potrazi za boljom egzistencijom, gdje god život da ih odvede.

Jer ovaj savjet ne pripada samo jednom vremenu i generaciji. On je bezvremeni amanet: časna zarada, čista savjest i berićet temelj su na kojem se gradi prava sreća, spokoj i blagostanje svake porodice.

✍️ Jakub Kazimoski

Iz ciklusa "Mudrosti starih Labunišana"