Stari Labuništani nisu lako i naglo sudili o čovjeku kojeg nisu dobro poznavali, niti su gradili svoje mišljenje o drugima na osnovu tuđih riječi i prepričavanja. Znali su da svaka ispričana priča nije potpuna istina i da se čovjek najbolje upoznaje kroz lični odnos i neposredno iskustvo. Jedan takav primjer mudrosti i uzdržanosti prepričava se o jednom starom i mudrom Labuništaninu.

Prije više od trideset godina, dok sam služio kao imam u mom rodnom Labuništu, među najredovnijim i najmudrijim džematlijama bio je jedan stariji čovjek koga smo svi zvali hadžo Avdiraman.

Već iz njegovog hodanja, držanja i ponašanja mogao se primijetiti čovjek s bogatim životnim iskustvom, od koga su se mogli čuti mnogi mudri i korisni savjeti.

Za njim je ostalo mnogo izreka i pouka koje i danas vrijedi pamtiti i prepričavati.

Ovog puta želim zabilježiti jednu njegovu kratku, ali veoma duboku mudrost, koja nam posebno može koristiti danas — u vrijeme kada se neprovjerene informacije, glasine i dezinformacije šire nevjerovatnom brzinom.

Kada bi ga neko pitao hadžo Avdiramana šta misli o određenom čovjeku — kakav je, da li je dobar ili loš — on nikada nije žurio da donese sud.

Samo bi kratko odgovorio: „Nisam radio s njim.“

Koliko mudrosti je sadržano u ovoj jednostavnoj rečenici! Kao da je htio reći da za čovjeka ne treba suditi na osnovu onoga što drugi govore o njemu, već prema sopstvenom iskustvu, ličnom susretu i neposrednom odnosu s njim.

Neko nam može reći da je određeni čovjek loš, a možda su među njima postojala samo nerazumijevanja, lični sukobi, zavist ili povrijeđeni interesi. U tom slučaju, njegovo mišljenje nije potpuna slika o čovjeku, već odraz njihovog narušenog odnosa.

S druge strane, neko nam može reći da je određena osoba dobra, a ona se možda samo vješto predstavila pred njim, dok svoje pravo lice pokazuje u drugim okolnostima.

Čovjek se najbolje upoznaje kroz zajednički rad, na putovanjima, u trgovini, u teškoćama, pri podjeli odgovornosti i kada se sudare interesi.

Tada se otkrivaju njegov karakter, poštenje, strpljenje, vjernost datoj riječi i odnos prema drugima.

Zato ne smijemo dozvoliti da tuđe simpatije postanu naše simpatije, niti tuđe mržnje naše mržnje.

Ne bismo trebali graditi mišljenje o ljudima prema „pričama“, već na temelju istine, provjerenih saznanja i sopstvenog iskustva.

A kada nemamo dovoljno saznanja o nekome, najpoštenije i najpravičnije je da ponovimo mudri odgovor hadžo Avdiramana: „Nisam radio s njim.“

Ponekad uzdržavanje od suda predstavlja veću mudrost od najdužeg govora.

✍️ Jakub Kazimoski Iz ciklusa „Mudrosti starih Labuništana"