Napomena: Mudrosti u ovom ciklusu ponekad nas uče kako treba, a ponekad kroz konkretne životne događaje i ljudske slabosti pokazuju kako ne treba postupati. I jedne i druge su poučne za onoga koji želi da izvuče pouku. Pošto se neka kazivanja mogu pogrešno shvatiti kao negativna ocjena za određene osobe, u takvim slučajevima imena su zamijenjena. Cilj nije da se ocjenjuju ljudi, već da se sačuva mudrost što je ostala iza njihovih riječi i životnih događaja.

Ova priča odnosi se na noviju generaciju Labuništana i na vrijeme kada su, uvođenjem višestranačkog sistema, izbori i predizborne kampanje postali dio svakodnevnice i u našem selu.

Zajednički partijski interes znao je da približi ljude s potpuno različitim karakterima, životnim navikama i pogledima na svijet. Ljudi koji su do juče išli različitim putem, tokom izbora zajedno su putovali, razgovarali i blisko sarađivali.

Tako se u istoj kampanji mogao naći i čovjek poznat po kafanskom životu i čovjek koji redovno klanja svoje pet dnevnih namaza.

Obično očekujemo mudre riječi od učenih i iskusnih ljudi. Ali život pokazuje da mudrost ponekad dolazi i od onoga od koga je najmanje očekujemo. Čovjek možda sam nije uvijek išao najpravijim putem, ali u životu je sreo iskusne ljude, čuo vrijednu riječ i znao da je zapamti i prenese dalje. Zato je ponekad važno da ne gledamo samo ko govori, nego i šta govori. U jednoj takvoj predizbornoj kampanji Ahmed i Mehmed su postali bliski saradnici. Ahmed je bio čovjek s drugačijim životnim putem, dok je Mehmed bio poznat kao učen i pobožan čovjek.

Jednog dana, dok su zajedno išli na predizborne skupove, Ahmed mu reče: — Prijatelju, vidim koliko si zagrijan za ove izbore i koliko želiš da uspiješ. Poznajem te kao učenog i pobožnog čovjeka i vjerujem da iskreno želiš kroz ovo da pomogneš našem Labuništu i našem narodu. Ali želim ti prenijeti jednu izreku koju sam nekada čuo od jednog iskusnog i mudrog prijatelja. Dobro je da je imaš na umu prije nego što se previše predaš politici.

Zatim dodade: — Kafana jede pare, ali politika jede ljude. Njegov prijatelj se na tren zamisli nad ovom neobičnom mudrošću, pa upita: — Šta time smatraš? Kako politika može "jesti" ljude? Ahmed napravio kratku pauzu, kao da skuplja misli, pa reče: — Zar ne vidimo ljude koji, prije nego što su ušli u politiku, bili ugledni, cijenjeni i poštovani u svojoj profesiji i u svojoj sredini? Poštovali su ih ljudi sa različitim uvjerenjima, pozdravljali ih gotovo svi i niko ih nije gledao kroz partijsku pripadnost.

— Ali čim dublje uđu u politiku, nešto počne da se mijenja. Oko njih sve češće ostaju oni iz njihove partije, dok se dio drugih postupno udaljava. Neki koji su ih juče iskreno pozdravljali, danas znaju i glavu da okrenu. Njihova riječ, njihova postupka, pa ponekad i njihova dobra namjera, više se ne gledaju samo prema onome što jesu, nego kroz politička i partijska dioptrija.

— Vremenom se krug koji je nekada bio širok počinje sužavati. Čovjek možda dobija političke istomišljenike, ali gubi dio ljudi koji su ga poštovali bez obzira na politiku. Njegov nekadašnji nesporni ugled polako dobija partijski predznak.

Ahmed ponovo utihnu pa dodade: — Eto, prijatelju, na to mislim kada kažem da kafana jede pare, a politika jede ljude. Kafana ti može isprazniti džep, a politika, ako ne znaš da čuvaš mjeru, može ti smanjiti autoritet i polako ti isprazniti krug oko tebe.

Pouka Suština ove mudrosti nije da je politika sama po sebi nešto loše. Naprotiv, društvu su potrebni pošteni, sposobni i dobronamjerni ljudi koji će se baviti javnim poslovima.

Ali politika postaje opasna kada partijska pripadnost postane važnija od istine, principa, prijateljstva i ljudskog odnosa. Partije se mijenjaju, izbori prolaze, funkcije završavaju. Zato je dobro da se čovjek bavi politikom za dobro ljudi, ali nikada ne smije izgubiti ljude zbog politike i funkcije.

✍️ Jakub Kazimoski Iz ciklusa "Mudrosti starih Labuništana"