1.⁠ ⁠Šta vas je motivisalo da baš trg u Labuništima izaberete kao temu za vaš diplomski rad?

Tema je morala biti nešto stvarno i značajno, pa sam rekao – zašto ne baš trg u mom rodnom selu, Labuništa. Motivisali su me problemi sa kojima se svakodnevno suočavam ja i moji sugrađani – od haotičnog saobraćaja do nedefinisanog javnog prostora koji nema svoju jasnu funkciju i identitet.

2. Koje probleme ili izazove ste identificirali u postojećem prostoru prije nego što ste započeli idejno rješenje?

Prostor je trenutno prilično haotičan i nefunkcionalan. Centar nema definiranu strukturu, ulice su uske i često blokirane, a parking mjesta su raspoređena bez ikakvog reda. Dodatno, u okolini postoji nekoliko objekata za koje se i danas pitam zašto su uopće izgrađeni i ko ih je izgradio – poput dijela objekata uz džamiju, javnu poštu i prostorije javnog komunalnog preduzeća. Sve to doprinosi da centralni dio sela izgleda neuredno i bez pravog karaktera.

3. Koji arhitektonski i urbanistički principi su vas najviše vodili prilikom izrade projekta?

Glavni principi pri izradi projekta bili su kako stvoriti funkcionalan, vizuelno prihvatljiv i ekonomski opravdan centar za selo veličine Labuništa, koje broji oko 10.000 stanovnika. Ideja je bila da Labuništa dobije savremen izgled, ali bez gubitka tradicionalnog duha i načina života stanovnika.

Projekat je definisan na osnovu postojeće situacije, s ciljem da se prevaziđe haos i nefunkcionalnost puteva i javnih prostora. Poseban izazov su bili parking prostori, zbog čega je u rješenju predviđeno 192 parking mjesta u okviru podzemne garaže sa više spratova, čime se oslobađa javni prostor i stvara uređenija struktura.

Pomoću kružnog toka jasno su podijeljeni najfrekventniji pravci saobraćaja – povezivanje puta Labuništa – Podgorci, koji je dvosmjeran i dosta opterećen, i pravci Centar – naselje Mustafci – i obrnuto, koji su riješeni kao jednosmjerni. Na taj način omogućava se bolji protok saobraćaja, veća sigurnost i jasna orijentacija za sve učesnike.

Takođe su dodati novi trotoari i pješačke staze, čime je jasno definisana granica između pješačkog i automobilskog saobraćaja, tako da niko nikome ne smeta – sve ima svoju liniju, kretanje je logično i prirodno. Ovim rješenjem, centar konačno dobija jasnu strukturu gdje pješaci i automobili mirno koegzistiraju, a cijeli prostor funkcioniše skladno i organizovano.

4. Kako ste izbalansirali odnos između modernog oblikovanja i tradicionalnog duha Labuništa?

Moderno oblikovanje postigli smo čistim linijama i funkcionalnim rješenjima, ali bez narušavanja tradicionalne arhitekture. Sam teren, koji je sa blagim padom, omogućio je podzemnu garažu sa više spratova koja se vizuelno i praktično uklapa. U projektu centralnu ulogu ima Džamija Mehmed Ali Paše, kao postojeća kulturna i duhovna vrijednost. Novi objekti – administrativna zgrada i restoran sa nekoliko radnji – su u savremenom stilu, ali sa arhitektonskim elementima i linijama koje podsjećaju na tradiciju, a fasade su bijele boje kako bi istakle džamiju od kamena kao dominantnu oznaku prostora.

5. Da li ste istraživali historiju i kulturni značaj prostora prije definiranja koncepta?

Da, izvršili smo detaljne arhitektonske i historijske analize. Cijeli koncept bio je usmjeren na očuvanje postojećeg identiteta i simbolike prostora oko džamije, a istovremeno na omogućavanje njegovog savremenog funkcionisanja. Cilj nije bio da se briše staro, već da se nadogradi.

6. Na koji način vaše idejno rješenje nastoji poboljšati svakodnevni život stanovnika?

Projekat stvara novi javni prostor koji je i moderan i funkcionalan. Ljudi dobijaju mjesto za šetnju, zelenilo, javne površine za društvene aktivnosti, nove poslovne prostore, kao i bolje organizovan saobraćaj. Time svakodnevica postaje komfornija, a centar ponovo postaje mjesto okupljanja – nešto što je selu već dugo nedostajalo.

7. Koje su bile najveće poteškoće sa kojima ste se suočili tokom izrade diplomskog rada?

Najveći izazovi bili su vezani za rješavanje saobraćaja i organizaciju prostorne povezanosti. Da se postigne jasna i mirna struktura, bilo je potrebno ukloniti nekoliko javnih i jedan privatni objekat – što je prihvatljivo za ovako veliki projekat. Takođe je veliki izazov bio pronaći ravnotežu između privatnih kuća i javnih prostora kako bi se stvorio prirodan prijelaz i harmonija između njih.

8. Da li ste imali konsultacije sa lokalnim stanovništvom ili institucijama tokom razvoja projekta?

Da, cijeli diplomski rad razvijen je uz podršku i smjernice mog mentora Prof. dr. Nurasa Saliua, kome se zahvaljujem. Njegovo iskustvo i moje poznavanje lokalnih uslova bili su ključni. Imali smo nekoliko sastanaka sa nadležnim osobama i sa načelnikom, s ciljem da se vidi kako bi projekat mogao realno biti izveden i finansiran u budućnosti.

9.⁠ ⁠Kako zamišljate buduću upotrebu prostora ukoliko se ovo idejno rješenje ikada realizira?

Vidim to kao veliki napredak za selo, socijalno i turistički. Novi objekti omogućiće ekonomski razvoj kroz male biznise, kafiće, prodavnice ili druge funkcije poput vrtića, kurseva ili multifunkcionalnih sala. To bi centar učinilo pravim živim srcem Labuništa.

10.⁠ ⁠Šta ste lično naučili iz ovog procesa i kako je diplomski rad utjecao na vaš dalji profesionalni razvoj?

Iz ovog projekta naučio sam da čak i malo selo sa nefunkcionalnom strukturom, haotičnim parkingom i nedefinisanim javnim prostorima može biti transformisano nekoliko pametnih urbanističkih poteza. Shvatio sam koliko je važno da se svaka odluka donosi pažljivo i sa razumijevanjem lokalnog konteksta. Ovo iskustvo me naučilo da razmišljam šire, ali uvijek polazeći od stvarnih potreba ljudi.