Murat Labuništa bio je albanski revolucionar i član organizacije Bali Kombetar iz Labuništa.

Rođen je 14. avgusta 1909. godine (prema nekim izvorima 1913) u selu Labuništa, u struškom regionu, u uglednoj porodici. Osnovno obrazovanje završio je u Labuništu, a srednje u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Tečno je govorio albanski, makedonski, turski, francuski i italijanski.

Godine 1935. vlasti Kraljevine Jugoslavije su protjerale Murata i njegovog brata iz zemlje, nakon čega su se nastanili u Albaniji. Radio je u nekoliko izdavačkih kuća koje su objavljivale njegova djela. Od kraja 1939. do oktobra 1943. radio je kao sekretar u prefekturi u Peći.

Tokom Drugog svjetskog rata postao je apsolutni vladar regije u Struškom području poznatoj kao Drimkol, na padinama planine Jablanice, sa centrom u selu Labuništa. Bio je veoma karizmatična ličnost i veliki vojni strateg. Na samom početku rata vratio se u Labuništa. Bio je član glavne komande Velikoalbanske nacionalističke organizacije „Bali Kombetare“ (Bali Kombetare).

Po dolasku u Labuništa, osnovao je organizaciju pod nazivom Čuvari pravde (Rrojtare te drejtesires) i imao je bliske odnose sa Nijemcima. Bio je zaštitnik Albanaca tokom rata, ali je također štitio hrišćansko stanovništvo i nije dozvoljavao „Albanacima“ da se osvete hrišćanskom stanovništvu za zločine koje je počinila srpska vojska u novembru 1913., kada je strijeljano šest intelektualaca iz Labuništa zajedno sa imamom sa mjesta zvanog Krasta, za šta je postojala želja za osvetom. Ovo su potvrdili i sami živi hrišćani iz tog vremena. Partizani su mu nudili komandno mjesto u brigadama u Zapadnoj Makedoniji, ali ih je kategorički odbijao jer je bio veliki protivnik komunizma i ostao je vjeran albanskom kralju Ahmetu Zogu do kraja.

Kada su partizani zauzeli Ohrid i Strugu 7-8. novembra 1944. godine, postalo je jasno da se bliži kraj fašističke okupacije makedonskih teritorija. Međutim, Murat Labuništa i njegova vojska uspjeli su da se brane čak do 21. novembra vodeći žestoke bitke sa nekoliko partizanskih brigada koje su poslane u Labuništa.

U borbama se posebno istakla njegova žena koja je ostala da im čuva leđa dok se njegova vojska nije povukla na teritoriju Albanije. Samo ona je ubila desetine komunističkih vojnika i borila se do smrti sa partizanima. Zbog štete koju je nanio partizanima i mnogih zločina nad makedonskim hrišćanskim stanovništvom, nazivani su ga balistički zvijer.

Ubili su ga 1946. godine albanski partizani, po naredbi generalštaba Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije, na mostu kod sela Šupenza, blizu grada Pećopije u današnjoj Albaniji.

Izvor}

Poezija od MURATA LABUNIŠTI

Od talasa duše

1

Daleko od vas, blijed, stojim... kao mrtva muza, Daleko od vas, njihujem se – kao suho drvo, Kao orao sa odrezanim krilima, Bolesno plovim po moru punom gorčine!

2

Brojim i zvijezde i zaboravljene mjesečine... ... Pojavljuju se kao duga – umiru kao ugašena iskra! Često sagorijevam, živ vulkan sam Jer me sotona bacio kao ribu na suvo!

3

Kada s čežnjom gledam vašu sliku, Sa tugom i bolom trpim svoju nesreću! ... Duša mi se ne smiruje, noći mi prolaze bez sna... A glas očaja gori, postaje pepeo!

4

Mnogo vas obožavam, kao što ni ne sumnjate, U božanskim vizijama liječe mi se rane! Jedna anđeoska duša mi daje snagu Da sijam kao svijeća... da lijevam suze kao izvor!

5

Kada u snu vas gledam s inspiracijom, Ah... koliko se radujem, sebe ne prepoznajem. A kad se budim – začuđen, gledam gdje sam, Nevin u tami... proklinjem ovu nesreću... I, sa dubokim „Ah“, zatvaram oči – padam Kao meteor u neku „Džinovsku šumu“!

6

Ovaj svijet je borba puna muka, Demon tiranije beru najsvježije plodove. A inteligencija mijenja svoju misiju, Proizvodi „gangstere“ da osvajaju prijestolja!

7

Okean života nema kraj, Ne može se naći otok gdje da se odmori. ... Polako sam se vratio na svoje početno mjesto, ... Sebe da proučim u niz ciljeva... Jer, oni koji dugo lutaju u mislima, Neki su poludjeli, a neki se utopili!

8

Duhovni svijet je ogledalo misterija, Ako ga ne razumiješ, potonućeš, nećeš se spasiti! Ako želiš vidjeti Raj i Pakao, Moraš upoznati cijeli svijet sa svime što je u njemu. Raj je plod čiste duše, Hram dobrote, blagoslovena djela. To je svjetlost koja nikad ne gasi. A pakao su ljudi zlih srca, prokleti, Koji su svojim ružnim djelima unakazili svijet, I sasvim zaboravili svog Stvoritelja!

9

Niti more, niti Drim, niti lijepo jezero, Niti srebrna voda, čista i ukusna, Niti plodna polja, puna magičnih cvijeća, Niti zeleni šumarci koji su slika ljepote, Niti melodije ptica u proljeće, Niti tihi zefir u ljetnoj vrućini, Niti Sunce, Mjesec, Nebo, Zvijezde... Niti sva sklada što ih Bog stvori, Ne tješe moju dušu i srce, Niti moje želje mogu ispuniti.

10

Samo djelo čistog duha me raduje, Uklanja tugu, čežnju – razjašnjava mi svijet! Vatra ljubavi me tjera da stanem, Da se molim Bogu, da mu se klanjam... Svjetlost procvata me čini očaranim, Toliko da od sreće počinjem plakati!

Debar, novembar 1942.

Izvor i prevod sa albanskog