Sjećamo se vremena kada su ulice Labuništa bile srce sela. Iako je bilo manje ljudi, bilo je više života. Na svakom ćošku – prodavnica, ispred svakih vrata – razgovor, smijeh koji se čuo do kasno u noć. Ljudi su se kretali, pozdravljali, zastajali „na riječ-dvije“, a ulice su disale zajedništvom i toplinom.

Danas, kada šetamo tim istim ulicama, u njima još uvijek živi sjećanje na tu živost. No prava radost se vraća onda kada se vi vraćate – naši iseljenici. Sa svakim dolaskom, sa svakim otvorenim vratima i upaljenim svjetlom, ulice ponovo ožive. Čuju se dječiji glasovi, osjeća se kretanje, vraća se duh Labuništa.

Zato, od srca – hvala svim našim iseljenicima. Vi ste oni koji ponovo pune ulice radošću, životom i nadom da Labuništa uvijek ima puls, bez obzira kamo nas put odveo.

Pored već postojećih prodavnica i zanata, posebno bi bilo lijepo da se ulice Labuništa ponovo obogate malim, svakodnevnim biznisima koji daju dušu mjestu i olakšavaju život.

Da ima više mljekara sa svježim mlijekom i domaćim mlečnim proizvodima, prodavnica sa povrćem i voćem – uvijek svježim i lokalnim, mjesta za mljevenje kafe, gdje miris širi se ulicom i budi uspomene, fioristike koje će donijeti boju i radost svakom danu, prodavnice poklona – za rođendane, slave i posebne trenutke, malo foto-studio za porodične fotografije i uspomene koje traju, prodavnice sa suvenirima, koje pričaju priču Labuništa svakom gostu.

Ovi mali biznisi nisu luksuz, već potreba. Oni znače više kretanja, više razgovora i više života na ulicama. Sa njima, Labuništa ne bi bila samo mjesto za život, već prava zajednica koja diše, razvija se i čuva svoju toplinu – posebno kada su naši iseljenici kod kuće i vraćaju radost tamo gdje joj je mjesto.