Sa velikom tugom i razočaranjem gledamo slike školskog dvorišta i školske zgrade. Umjesto mjesta gdje će djeca učiti, baviti se sportom i rasti, svjedoci smo uništene fasade, oštećenih zidova i razbacanog otpada. Ova škola nije ničija privatna svojina – to je naša, svih stanovnika Labuništa. Izgrađena je trudom i sredstvima za dobro sadašnjih i budućih generacija. Svaka šteta znači dodatne troškove koje svi ponovo plaćamo.

Dragi mladi, snaga nije u uništavanju, već u stvaranju i očuvanju. Pravi primjer je onaj koji baci smeće u korpu, sačuva klupu, poštuje školu i ukaže prijatelju kad radi nešto pogrešno.

Pokažimo da je Labunište mjesto kulture, odgoja i odgovornosti. Ne dozvolimo da nekoliko neodgovornih postupaka naruši ugled cijelog sela.

Allah dž.š. u Kur'anu kaže: „…I ne pravite nered na Zemlji, nakon što je na njoj uspostavljen red.“ (El-Araf, 56)

Čuvajmo ono što je naše, jer čista i uredna škola je ponos cijele zajednice, a njeno uništenje je sramota za sve.

Budimo generacija koja gradi, a ne koja ruši.